TEORIJSKI TEMELJI STOIČKE PRAKSE: TEORIJA PRIRODNOG ZAKONA

TONĆI KOKIĆ

Apstrakt


Stoicizam je najvažniji i najutjecajniji filozofski nauk iz razdoblja helenizma, a njegov etički aspekt, podrazumijevajući integralnost stoičke filozofije, predstavlja ‘plod njihovog vrta’. Teorijski temelji i prva načela stoičke etike čine najjasnije određen i sistematiziran etički nauk antičke filozofije. Razmatranje i razumijevanje njihove etike pretpostavlja prihvaćanje cjelovitosti stoičke filozofske misli i neodvojivosti njezinih aspekata: logike (logik, lógos) koja proučava bit stvari te fizike (phýsis, Priroda, Bog, pneûma, kozmički lógos) koja je ta prava narav. Integralnost stoičkog učenja i neizdvojivost etike proizlazi iz ideje savršenosti prirode oblikovane lógosom, koji je referentna vrijednost svega ostaloga u svijetu pa i moralnog djelovanja. Etičke vrijednosti mogu se spoznati samo logičkom analizom usklađenosti naravi pojedinih bića s Prirodom. Autor zbog ovoga daje pregled ovih aspekata stoičkog filozofskog nauka i njegovu etičku rezultantu. U konačnici se čini neupitnim da se stoičkom etikom u filozofiji Zapada pojavljuje prvi obuhvatni i sustavno osmišljeni prikaz vječnog moralnog zakona ugrađenog u strukturu Prirode, koji se može spoznati razumom moralno slobodnog djelatnika – čovjeka. Prema ovome je teorijski temelj stoičke prakse u etičkoj teoriji prirodnog zakona.


Ključne reči


etika, fizika, helenistička filozofija, logika, Stoici, teorija prirodnog zakona

Ceo tekst:

PDF

Reference


Alexander, L. i Moore, M., „Deontological Ethics“, u: The Stanford Encyclopedia of Philosophy (priredio E. N. Zalta): http://plato.stanford.edu/archives/ spr2015/entries/ethics-deontological/, 10.8.2015.

Algra, K, Barnes, J, Mansfeld, J, Schofield, M. (ur.), The Cambridge History of Hellenistic Philosophy, 3. edition, Cambridge University Press, Cambridge, 2010.

Baltzly, D, „Stoicism“. u: The Stanford Encyclopedia of Philosophy (priredio E. N. Zalta): http://plato.stanford.edu/archives/win2012/entries/stoicism/ , 24. 4. 2014.

Diogen Laertije, Životi i mišljenja istaknutih filozofa. BIGZ, Beograd, 1973.

Gregorić, P., Priručnik: Epiktet, Kruzak, Zagreb, 2006.

Himma, G. E., „Natural Law“, u: Internet Encyclopedia of Philosophy (priredili J. Fieser i B. Dowden): http://www.iep.utm.edu/natlaw/ , 1.8.2015.

Long, A. A., Hellenistic Philosophy. Stoics, Epicureans, Sceptics, 2. edition, University of California press, Berkeley, 1986.

Ierodiakonou, K., „Stoic logic“. u: A Companion to Ancient Philosophy (priredili M. L. Gill i P. Pellegrin), str. 505–529, Blackwell Publishing Ltd., Malden, MA, USA, 2006

Inwood, B. i Donini, P. „Stoic ethics“, u: The Cambridge History of Hellenistic Philosophy, 3. edition. (priredili K. Algra, J. Barnes, J. Mansfeld, i M. Schofield, M.), Cambridge University Press, Cambridge, str. 675–738, 2010.

Murphy, M., „The Natural Law Tradition in Ethics“, u: The Stanford Encyclopedia of Philosophy (priredio E. N. Zalta): http://plato.stanford.edu/entries/natural- law-ethics/#Aca , 28.7.2015.

Reale, G., A History of Ancient Philosophy: III. The Systems of The Hellenistic Age, State University of New York Press, New York, 1990.

Saunders, J. (ur.). 1997. Greek and Roman Philosophy after Aristotle. New York, The Free Press.

White, N., „The Basis of Stoic Ethics“, u: Harvard Studies in Classical Philology, Volume 83, str. 143-178, 1979.

Zeller, E., Outlines of the History of Greek Philosophy, 13. edition, revised, Meridian Books, Inc., New York, 1969.




DOI: http://dx.doi.org/10.19090/arhe.2015.24.147-162

Povratni linkovi

  • Trenutno nema povratnih linkova