KARAKTERISTIKE I KLJUČNI FAKTORI EFIKASNOG SAVETODAVNOG RADA

Slađana N. Zuković

Apstrakt


U radu se ukazuje na kompleksnost i specifičnost savetovanja kao profesionalne delatnosti, te ističe važnost sagledavanja pretpostavki efikasnog savetodavnog rada. U tom smislu, u tekstu je dat osvrt na osnovne karakteristike i ciljeve savetovanja kao procesa koji je usmeren na osnaživanje pojedinaca ili grupa da sopstvenim aktivnim delovanjem promene svoje životne situacije i unaprede svoje resurse. Poseban akcenat stavljen je na analizu dva faktora koja su ključna za efikasnost savetodavnog rada, a to su - korisnik savetovanja, tj. pojedinac ili grupa sa svim svojim potrebama, motivima, očekivanjima i ciljevima, i savetnik, tj. stručnjak sa svim osobinama ličnosti, znanjima i veštinama. Pritom se naglašava da efikasno savetodavno delovanje nije moguće bez uspostaljanja pozitivne emocionalne klime i adekvatnog odnosa između savetnika i korisnika savetovanja. Imajući u vidu da savetovanje ne daje model rešenja, već potpomaže oslobađanje potencijala ličnosti koji su blokirani, u zaključku se ističe važnost izbora adekvatnog pristupa u savetodavnom radu, kao i važnost uspostavljanja podržavajuće atmosfere koja će korisniku savetovanja pružati osećaj zadovoljstva, prihvaćenosti i sigurnosti u savetodavnom procesu.

Ključne reči


savetovanje, korisnik savetovanja, savetnik, kompetencije za savetodavni rad

Reference


Ajduković, M. i Cajvert, Lj. (2001). Supervizija psihosocijalnog rada kao specifični oblik profesionalnog razvoja stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 8 (2), 195-214.

Bouillet, D. i Uzelac, S. (2007). Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: Školska knjiga.

Corey, G. (2004). Teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Frankl, V. (2007). Nečujan vapaj za smislom- psihoterapija i humanizam. Beograd: IP Žarko Albulj.

Gladding, S. (2012). Counseling: A Comprehensive Profession (7th edition). N.J.: Pearson /Merrill/ Prentice Hall.

Goleman, D. (2010). Socijalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.

Grauwe, A. & Carron, G. (2007). Reforming school supervision for quality improvement. Paris: UNESCO.

Hartley, P. (1999). Interpersonal Communication. London: Routledge.

Hechler, O. (2010). Pedagoško savjetovanje - teorija i praksa odgojnog sredstva. Zagreb: Erudita.

Jalom, I. (2011). Čari psihoterapije. Novi Sad: Psihopolis.

Janković, J. (2004). Savjetovanje u psihosocijalnom radu, Zagreb: Nacionalna Sveučilišna knjižnica.

Jurić, V. (2004). Metodika rada školskog pedagoga. Zagreb: Školska knjiga.

Kecmanović, D. (1975). Socijalna psihijatrija. Sarajevo: Svjetlost.

Laklija, M., Kolega, M., Božić, T. i Mesić, M. (2011). Supervizijski stil i komunikacijski procesi u superviziji iz perspective supervizora. Ljetopis socijalnog rada, 18(2), 365-382.

Mandić, P. (1986). Savjetodavni vaspitni rad. Sarajevo: Svjetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

McLeod, J. (2001). An introduction to counseling. Buckingham: Open University Press.

Nelson-Jones, R. (2007). Praktične vještine u psihološkom savjetovanju i pomaganju. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Reardon, K. K. (1998). Interpersonalna komunikacija - Gdje se misli susreću. Zagreb: Alineja.

Resman, M. (2000). Savjetodavni rad u vrtiću i školi. Zagreb: Hrvatsko-pedagoško-književni zbor.

Rodžers, K. (1985). Kako postati ličnost. Beograd: Nolit.

Silov, M. (2000). Smisao, cilj i zadaci razvojne djelatnosti pedagoga - stručnih suradnika. U: Pedagozi - stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi (42-53). Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor.

Trnavac, N. (1996). Pedagog u školi. Beograd: Učiteljski fakultet.




DOI: http://dx.doi.org/10.19090/zop.2016.25.99-113

Povratni linkovi

  • Trenutno nema povratnih linkova